Uvod: između folklora i ideologije
Trnjanski krijesovi često se predstavljaju kao “tradicionalna zagrebačka manifestacija”, no njihov stvarni povijesni put daleko je složeniji. Nastali su u kasnoj fazi jugoslavenskog socijalizma, nestali odmah nakon smrti Josipa Broza Tita, a ponovno oživljeni tek tridesetak godina kasnije – u potpuno drukčijem političkom kontekstu. Ovaj članak nastoji razdvojiti mit od činjenica i pokazati kako se jedna manifestacija može pretvoriti u simbolički alat političke borbe.
1. Prvo razdoblje (1977.–1980.): kasni titoizam i omladinska ideologija
Prema dostupnim podacima, Trnjanski krijesovi prvi put su organizirani 1977. godine u režiji Saveza socijalističke omladine. To je vrijeme kada jugoslavenski sustav već pokazuje znakove umora: gospodarska kriza, pad autoriteta, rastuće nacionalne napetosti i sve slabiji utjecaj ideoloških organizacija.
U tom kontekstu, Krijesovi su imali dvostruku funkciju:
- zabavno-kulturnu – koncerti, druženje, okupljanje mladih
- ideološku – “njegovanje tekovina NOB-a”, afirmacija socijalističkog identiteta, simboličko učvršćivanje “bratstva i jedinstva”
Manifestacija je bila dio šireg pokušaja da se omladina ponovno veže uz ideološke ciljeve sustava koji je već bio u silaznoj putanji.
2. Zašto su nestali nakon 1980.?
Godina 1980. označava ključni lom: smrt Josipa Broza Tita. Nakon toga:
- Savez socijalističke omladine gubi smisao i utjecaj
- ideološki narativ se raspada
- ekonomska i politička kriza produbljuje se
- jugoslavenski identitet više ne funkcionira kao integrativni okvir
U takvim okolnostima, Trnjanski krijesovi postaju anakronizam. Bez političke potrebe i bez ideološkog pokroviteljstva – manifestacija nestaje. Nije ih bilo ni tijekom Domovinskog rata, jer bi u kontekstu borbe za hrvatsku državnost takav događaj bio potpuno neprimjeren.
3. Drugo razdoblje: ponovno oživljavanje nakon 2010.
Nakon više od tri desetljeća potpune neaktivnosti, Trnjanski krijesovi ponovno se pojavljuju oko 2012. godine, u organizaciji lokalnih “antifašističkih” udruga i uz političku podršku tadašnje gradske vlasti.
Zašto baš tada?
Razdoblje 2010.–2015. obilježeno je:
- jačanjem identitetskih sukoba u društvu
- pokušajem reaktivacije “antifašizma” kao političkog identiteta
- narativom o “ustaškoj zmiji” i “fašizaciji društva”
- potrebom stvaranja simboličkih događaja koji mobiliziraju određeni birački korpus
U tom kontekstu, Trnjanski krijesovi postaju politički projekt, a ne kulturna tradicija. Njihovo ponovno pokretanje nije rezultat kontinuiteta, nego ideološke potrebe.
4. Mit o “tradicionalnoj manifestaciji”
Često se u javnosti može čuti tvrdnja da su Trnjanski krijesovi “dugogodišnja tradicija”. No činjenice govore suprotno:
- održavali su se samo tri godine (1977.–1980.)
- potom su nestali na više od 30 godina
- ponovno su pokrenuti u potpuno drukčijem društvenom i političkom okruženju
Dakle, riječ je o prekidanoj, a ne kontinuiranoj tradiciji. Mit o “dugom trajanju” služi kao opravdanje za njihovu suvremenu političku funkciju.
5. Politička instrumentalizacija povijesti
Trnjanski krijesovi nisu izolirani slučaj. U hrvatskom javnom prostoru često se koriste:
- simboli,
- povijesni događaji,
- komemoracije,
- kulturne manifestacije
…kako bi se oblikovao politički identitet i stvorio “poželjni” narativ o prošlosti.
U tom smislu, Krijesovi su postali:
- simbol “antifašističkog kontinuiteta” koji u stvarnosti nije postojao
- alat za mobilizaciju političkih simpatizera
- platforma za reinterpretaciju povijesti kroz suvremene ideološke potrebe
Ovakva praksa nije specifična samo za Hrvatsku, ali je kod nas posebno osjetljiva zbog složene povijesti 20. stoljeća.
6. Zaključak: između sjećanja i manipulacije
Trnjanski krijesovi nisu ni “stara tradicija”, ni spontana kulturna manifestacija. Oni su proizvod dvaju političkih razdoblja:
- kasnog titoizma, kada su služili kao omladinski ideološki projekt
- suvremenog političkog nadmetanja, kada su oživljeni kao simbolički alat u borbi za interpretaciju prošlosti
Razumjeti njihovu povijest znači razumjeti kako se kolektivno sjećanje može oblikovati, prekrajati i koristiti za političke ciljeve. A upravo je to razlog zašto je važno pisati, istraživati i podsjećati – da bi se razlikovala stvarna povijest od njezinih naknadnih konstrukcija.
Željko Tomašić
