Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost jedan je od najvažnijih, ali i najpogrešnije shvaćenih dana u hrvatskom kalendaru. Iako je riječ o državnom danu koji obuhvaća sve hrvatske žrtve kroz povijest, dio medija i javnosti i dalje ga pogrešno povezuje isključivo s Bleiburgom ili ideološkim raspravama iz 20. stoljeća.
Takva percepcija nije samo netočna — ona je duboko nepravedna prema generacijama Hrvata koji su ginuli stoljećima prije tih događaja.
Dan spomena na hrvatske žrtve nije ideološki dan, nego civilizacijska obveza
Što Dan spomena zapravo obilježava
Prema službenoj definiciji, Dan spomena je posvećen:
„svim hrvatskim žrtvama stradalima u borbi za slobodu i nezavisnost Republike Hrvatske, bez obzira na vrijeme i okolnosti njihova stradanja“
Dakle, ovaj dan obuhvaća:
- hrvatske vojnike iz srednjovjekovnih bitaka
- hrvatske postrojbe u Habsburškoj Monarhiji
- poginule na bojištima Galicije, Soče, Piave i Karpata
- hrvatske domobrane i legionare iz Prvog svjetskog rata
- žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, uključujući Bleiburg i Križni put
- sve poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje iz Domovinskog rata
- civilne žrtve svih razdoblja
Drugim riječima: Dan spomena je jedini dan koji objedinjuje sve hrvatske žrtve kroz više od tisuću godina povijesti.
Zašto se dio medija boji ove teme
Unatoč jasnoj definiciji, pojedini mediji izbjegavaju objavu vijesti o obilježavanju Dana spomena. Razlozi su uglavnom tri:
1. Strah od pogrešnih interpretacija
Dio redakcija boji se da će ih netko optužiti za „revizionizam“ ili „ustašluk“, iako Dan spomena nema nikakve veze s tim.
2. Površno poznavanje povijesti
Mnogi novinari ne znaju da su hrvatske postrojbe stoljećima ratovale kao zasebne jedinice unutar većih vojski — ali uvijek kao Hrvati.
3. Izbjegavanje tema koje zahtijevaju znanje i odgovornost
Lakše je objaviti lifestyle članak nego se baviti povijesnim temama koje traže ozbiljnost.
Takav pristup nije samo neprofesionalan — on je i nepošten prema hrvatskim žrtvama.
Hrvatske žrtve kroz stoljeća — povijest koja se prešućuje
Hrvati su ginuli:
- u bitkama protiv Osmanlija
- u Tridesetogodišnjem ratu
- u Sedmogodišnjem ratu
- u Napoleonskim ratovima
- u Galiciji, Soči i Piavi u Prvom svjetskom ratu
- na Istočnom i Zapadnom bojištu u Drugom svjetskom ratu
- na Bleiburgu i Križnom putu
- u Domovinskom ratu od 1991. do 1995.
Mnogi od njih nikada nisu dobili grob, ime ili spomen-ploču.
Zato projekt „Križevi bez imena“, koji provodi Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO, ima posebnu vrijednost: on vraća dostojanstvo onima koji su izbrisani iz povijesti.
Vratišinec 2026. — primjer kako se Dan spomena treba obilježavati
U Vratišincu je ove godine održana dostojanstvena komemoracija:
„Komemoracija je održana polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod zajedničkog spomenika u Vratišincu.“
Sudjelovali su:
- Željko Tomašić, predsjednik BRANITELJI ZAJEDNO
- Josip Kolarić, dopredsjednik i predsjednik HOS – Belica
- Željko Dvanajščak, dopredsjednik i predsjednik Društva VETERAN
Ove godine komemoracija je dobila dodatnu težinu jer je Hrvatska preuzela posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava ekshumiranih u Sloveniji:
„Taj čin još jednom potvrđuje da se povijesne nepravde i dalje ispravljaju te da svaka žrtva zaslužuje dostojanstveno obilježavanje.“
Zašto je kultura sjećanja temelj identiteta
Predstavnici Zajednice BRANITELJI ZAJEDNO istaknuli su:
„kultura sjećanja temelj identiteta hrvatskog naroda, a njegovanje pijeteta prema svim žrtvama — bez iznimke — obveza svakog odgovornog društva“
To je ključna poruka: žrtve se ne dijele. Povijest se ne dijeli. Hrvatska se ne dijeli.
Zaključak: Vrijeme je da prestanemo bježati od vlastite povijesti
Dan spomena nije ideološki dan. Nije dan podjela. Nije dan za političke obračune.
To je dan zahvalnosti svim hrvatskim žrtvama — od stoljeća sedmog do danas.
Ako se toga bojimo, onda se bojimo vlastitog identiteta.
Zajednica BRANITELJI ZAJEDNO nastavit će:
- čuvati povijesnu istinu
- vraćati dostojanstvo žrtvama
- podsjećati da sloboda nije dar, nego žrtva
- govoriti o temama od kojih drugi bježe
I zato je važno da se ovakvi sadržaji objavljuju — i da se ne prepuštaju zaboravu.
Željko Tomašić
