Hrvatska zastava jedan je od najprepoznatljivijih simbola hrvatske državnosti, identiteta i zajedništva. Ona je znak ponosa, žrtve i slobode. U demokratskoj Hrvatskoj, zastava pripada svima — i zato je njezina upotreba prirodna na sportskim događajima, državnim obljetnicama, komemoracijama, kulturnim manifestacijama i svakodnevnim prilikama.
No upravo zato što je snažan simbol, hrvatska zastava može biti i zloupotrijebljena. A najopasniji oblik zloupotrebe nije njezino skrnavljenje, nego njezino instrumentaliziranje — korištenje zastave za stvaranje lažne slike političkog legitimiteta.
U posljednje vrijeme svjedočimo pojavi koja zaslužuje ozbiljnu analizu: pojavljuje se hrvatska zastava u prvim redovima na događajima koji su politički kodirani, posebno na koncertima tzv. “partizanskih pjesama”. To nije slučajno. To je dio šireg procesa reinterpretacije povijesti i identiteta.
1. Hrvatska zastava kao simbol zajedništva — i zašto je to ispravno
U demokratskoj Hrvatskoj zastava je simbol:
- državnosti,
- slobode,
- žrtve branitelja,
- identiteta,
- zajedništva.
Zastava je utemeljena u Ustavu, u povijesti i u kolektivnom pamćenju. Zato je potpuno ispravno zagovarati njezinu češću i ponosnu upotrebu. Zastava nije ekskluzivna, nije stranačka, nije ideološka — ona je nacionalna.
Ali upravo zato što je nacionalna, njezina zloupotreba ima dalekosežne posljedice.
2. Simboli nisu neutralni — oni dobivaju značenje prema kontekstu
Simbol sam po sebi ne nosi poruku. Poruku nosi mjesto na kojem se simbol pojavljuje.
Hrvatska zastava na:
- obljetnici Oluje → prirodno
- komemoraciji branitelja → dostojanstveno
- sportskom događaju → očekivano
- državnom protokolu → obavezno
Ali hrvatska zastava na koncertu partizanskih pjesama — to je potpuno drugačiji kontekst.
Zašto?
Zato što takvi događaji nisu neutralni kulturni programi, nego politički kodirani rituali koji:
- promoviraju jugoslavenski narativ,
- relativiziraju komunističke zločine,
- prikazuju partizanski pokret kao moralno čist,
- ignoriraju Bleiburg i Križni put,
- reinterpretiraju hrvatski identitet.
U takvom kontekstu hrvatska zastava postaje alat manipulacije, a ne simbol zajedništva.
3. Jugoslavenska zastava na Trnjanskim krijesovima — provokacija bez težine
Jugoslavenska zastava danas je:
- simbol nepostojeće države,
- bez pravnog statusa,
- bez institucionalne težine.
Može provocirati, ali ne može ništa “označiti”. To je simbol prošlosti, bez stvarne moći.
Zato se njezina pojava tolerira — jer je prazan simbol.
Ali hrvatska zastava nije prazna. Ona je živi simbol.
I zato njezina pojava na politički kodiranim događajima ima potpuno drugačiju težinu.
4. Hrvatska zastava na koncertu partizanskih pjesama — simbolička operacija
Kada se hrvatska zastava pojavi u prvom redu na koncertu partizanskih pjesama, to nije spontani čin. To je namjerno postavljen vizualni signal.
Njegova poruka je jasna:
“Ovo je hrvatski događaj.” “Ovo je hrvatska tradicija.” “Partizanske pjesme su dio hrvatskog identiteta.” “Ovo nije jugoslavenski narativ — ovo je hrvatski narativ.”
To je pokušaj legitimizacije.
Zastava se koristi kao dokaz da je događaj “domoljuban”, iako je njegova stvarna svrha:
- reinterpretacija povijesti,
- normalizacija jugoslavenskog narativa,
- relativizacija komunističkih zločina,
- preoblikovanje identiteta.
To je zloupotreba simbola.
5. Zašto je to opasnije od jugoslavenske zastave
Jugoslavenska zastava je mrtav simbol. Hrvatska zastava je živ simbol.
Jugoslavenska zastava provocira. Hrvatska zastava — legitimira.
Kad se jugoslavenska zastava pojavi, to je provokacija. Kad se hrvatska zastava pojavi na jugoslavenskom narativu, to je politička operacija.
To je ključna razlika.
6. Što organizator zapravo radi?
Organizator želi:
- prikazati partizanski narativ kao “hrvatski”,
- prikazati jugoslavensku ideologiju kao “domoljubnu”,
- prikazati komunističku simboliku kao “baštinu”,
- prikazati partizanske pjesme kao “hrvatsku tradiciju”.
Hrvatska zastava u prvom redu služi kao vizualni dokaz.
To je sofisticirana manipulacija: simbol se koristi da bi se promijenilo značenje događaja.
7. Zašto branitelji reagiraju emotivno
Branitelji ne reagiraju na zastavu. Reagiraju na zloupotrebu zastave.
Jer znaju:
- pod kojom su zastavom ginuli,
- protiv koga su se borili,
- tko je nosio crvenu zvijezdu,
- tko je negirao hrvatsku državnost,
- tko je ubijao Hrvate nakon 1945.
Zato je osjećaj izdaje simbolike potpuno razumljiv.
8. Širi kontekst: borba za narativ u demokratskoj Hrvatskoj
Ovo nije pitanje “postjugoslavenskog prostora”. Ovo je pitanje demokratske Hrvatske.
Borba za narativ vodi se:
- kroz pjesme,
- kroz filmove,
- kroz simbole,
- kroz javne događaje,
- kroz reinterpretaciju povijesti.
Zastava je samo jedan od alata. Ali je najmoćniji.
Zaključak
Hrvatska zastava je simbol zajedništva, ponosa i slobode. Ali kada se koristi na politički kodiranim događajima, ona postaje alat manipulacije.
Zloupotreba hrvatske zastave nije estetski problem. To je problem identiteta, povijesti i demokratske kulture.
Zato je važno jasno reći:
Simboli pripadaju narodu — a ne narativima koji ih žele prisvojiti.
Fusnote i izvori
- Sabrina P. Ramet, The Three Yugoslavias, Indiana University Press, 2006.
- Radina Vučetić, Koka-kola socijalizam, Beograd, 2016.
- Daniel J. Goulding, Liberated Cinema: The Yugoslav Experience, Indiana University Press, 2002.
- Arhiv Jugoslavije, fondovi kulturne politike i propagande, 1945.–1980.
- Mitja Ferenc, Prikrivena grobišča, Ljubljana, 2012.
Željko Tomašić
